Boris Podrecca je umjetnik s više domovina. Jedna je od njih zacijelo Slovenija, nosi je duboko u srcu kao uspomene na oca, na tršćanske gimnazijske godine i na prijateljstvo s književnikom Marjanom Rožancem. Za Sloveniju je već izradio puno nacrta, no tek rijetki su doživjeli realizaciju, naime teško je biti prorokom u vlastitoj zemlji. Podrecca donosi u Sloveniju onaj isti Mediteran kao nekada njegov kraški zemljak Maks Fabiani. Sam spada među arhitekte koji su sa sunčanog juga došli u Beč i tamo prihvatili kozmopolitizam, s kojim se opet vraćaju u svoje domovine, Fabiani u Goricu, Plečnik u Ljubljanu, Podrecca u Ljubljanu i Trst.

Izgraditi most u Ljubljani nije jednostavna zadaća. Mještani su tu već odavna živjeli sa svojom rijekom preko koje su gradili mostove: drvene, kamene, željezne i napokon betonske. Početkom tridesetih godina prošlog stoljeća te se zadaće prihvatio Jože Plečnik. Za njega most nije predstavljao najkraći prijelaz s obale na obalu, nego trg iznad vode i mjesto susretanja te novih pogleda na grad. Klasičnu zadaću shvaćao je kao urbani prostor koji unosi novi puls u gradski život, a može predstavljati i svečani ulazak u staru gradsku jezgru ili pak biti mjesto brzih izmjena sekvenci raznih veduta.